Što kada dijete laže?

Piše: Jelena Palikuća, volonterka

Lagao bi svatko od nas kada bi rekao da nikada u životu nije slagao. Svima smo se nekada našli u situaciji u kojoj smo radi zaštite sebe ili drugih izrekli ”sviđa mi se tvoja majica” ili ”nisam to dirao/la” kada to nisu bile istinite izjave. Bile laži bijele ili crne, laganje je nepoželjna osobina koja nas lako može dovesti u probleme ili narušiti naše odnose s drugima – zato i našu djecu od početka učimo govoriti istinu i samo istinu.

Prije nego dođemo do toga kako djecu motivirati da postanu pravi mali istinoljupci, reći ćemo nešto više o tome kako i zašto se laganje koristi i o razvoju laganja kod djece.

Laganje je iznošenje informacija za koje znamo da nisu točne, odnosno informacija u kojima postoji razlika između onoga što uistinu je tako i onoga što smo mi izjavili. Da bi laganje bilo uvjerljivo moramo poduzeti razne korake i uključiti u taj proces razne kognitivne funkcije – osmisliti lažnu izjavu, upamtiti je, uzeti u obzir tuđa znanja i uvjerenja te prilagoditi vlastita ponašanja i emocije kako bi sve skupa izgledalo što vjernije. Laganje, pogotovo sposobnost ”dobrog” laganja nije ni malo jednostavna i uključuje razne kognitivne funkcije poput planiranja, procjene tuđih razmišljanja i vjerovanja, samoregulacije, pamćenja i kontrole emocija.

S obzirom na to što sve laganje uključuje, jasno je da djeca ne razumiju odmah koncept laganja. S dobi i kognitivnim razvojem djeca mijenjaju percepciju toga što laganje jest i čemu nam služi. Zanimljivo je da istraživanja pokazuju da djeca već od treće godine mogu prepoznati laž među jednostavnim, činjeničnim izjavama, a s razvojem se ta sposobnost mijenja i napreduje. Starija djeca od 6-10 godina već mogu logički povezivati uvjerenja govornika s vjerojatnošću da je njegova/njezina izjava laž te puno uspješnije uočiti i procijeniti lažne izjave. Istraživanja razvoja laganja kod djeteta pokazuju ne samo da će djeca s dobi biti manje spremna priznati istinu nego će biti spremniji održavati laž čak i nakon postavljanja potpitanja te će biti sve vještiji ne odati se verbalnim ili neverbalnim znakovima.

Prve laži kod djeteta ne temelje se na lošim namjerama ili uvjerenjima, nego na dječjoj impulzivnosti i njihovim željama. Brzopletost u dječjem odgovaranju ponekad navede dijete na neistinu ili dijete jednostavno želi da je situacija drugačija pa je svjesno izokrene. Kasnije s odrastanjem, započinje osmišljavanje laži u cilju obmane drugih. Najčešće laži kod djece vežu se uz izbjegavanje posljedica nekih od nepoželjnih ponašanja (”Nisam ja, on je prvi započeo”).

Iako laganje u socijalnom smislu je nepoželjno ponašanje, ono je i sastavni dio dječjeg razvoja te se smatra adaptivnim ponašanjem koje se razvija u skladu s djetetovim kognitivnim sposobnostima. Stoga nema brige ako svoje dijete tu i tamo uhvatite u laži, većina djece takva ponašanja ”prerastu” s razvojem. S druge strane, ako se takvo ponašanje javlja učestalo ono može biti znak kognitivne nezrelosti, impulzivnosti i slabe samokontrole.

Ono najvažnije je kako ćemo usmjeriti dijete i naučiti ga koje sve posljedice laganje i obmana drugih mogu imati na nas i druge ljude. Roditelji u tome imaju ključnu ulogu. Osobine koje pomažu tome da dijete uvidi posljedice laganja i s odrastanjem prestane koristiti laganje kao sredstvo zaštite i prilagodbe su povjerenje, samokontrola i iskrenost. Biti iskren prema djeci, moći pokazati osjećaje, ranjivost ili priznati grešku uči dijete da je puno prihvatljivije pogriješiti, priznati i ispraviti grešku nego zataškati ili lagati. Da bismo postigli odnos pun povjerenja bez laganja i obmana, moramo djetetu pokazati da mu vjerujemo, dati mu slobodu da slobodno istražuje, uči, ali i griješi. Puno je mudrije učiti djecu kako iz grešaka naučiti lekciju za ubuduće nego ih okrivljavati što se greška dogodila. Okrivljavanjem potičemo dijete da koristi laganje kao strategiju obrane i učimo ga da laganje za njega može biti puno ”isplativije”. Osim toga, okrivljavanjem dijete lako može stvoriti iskrivljenu sliku o sebi i u budućnosti prema sebi biti puno kritičnije nego bi trebalo. U moru vrijednosti koje učite svoje dijete neka iskrenost bude jedna od najvažnijih jer je ona temelj zdravog psihološkog i socijalnog razvoja.

”I najružnija istina je bolja od najljepše laži.”

Bussey, K. i Grimbeek, E. (2000). Children’s conceptions of lying and Truth-Telling: Implications for child witnesses. Legal and Criminological Psychology. 5. 187 – 199.

https://nepopularna.org/u-lazi-su-kratke-noge/

Talwar, V. i Lee, K. (2002). Development of lying to conceal a transgression: Children’s control of expressive behavior during verbal deception. International Journal of Behavioral Development – INT J BEHAV DEV